Umijeće izrade motiva pojavljuje se u području Brodskog
posavlja početkom dvadesetog stoljeća putem modnih časopisa u kojima su se
popularizirale različite tehnike ručnog rada. Kako se radilo o iznimnoj ljepoti
ručnog rada, izrada motiva je odmah prihvaćena i primjenjena pri ukrašavanju
narodnih nošnji , te kasnije kao aplikacije sa svim oblicima narodnog ruha (
stoljnjaci, jastuci, otarci, salvetice, ponjave...).
Kako su oblici sunčane čipke bili različiti ( različitih
motiva ), u narodu je prihvaćen jednostavniji izraz – motiv.
Izrada motiva je najranije prihvaćena u Sikirevcima,
početkom 1920-tih godina, a od 1930-tih godina izrađivala se i u više drugih
sela . S vremenom se izrada motiva polako gubi i zanemaruje u većini sela, dok
je njegova prisutnost, kao i umijeće izrade u Sikirevcima zadržana do današnjih
dana.
Motivi postaju sikirevačka osobitost, koju izuzetno cijene,
po kojima su postali prepoznatljivi i po kojima privlače pozornost. Kako bi se
sačuvala izvornost motiva, umijeće izrade motiva, izbjegla opasnost njegova
nestajanja, a i zbog njegove sve veće komercijalizacije, osnovana je udruga
„Sikirevački motivi“ kojoj je osnovni
cilj zaštita motiva, kao izvornog sikirevačkog proizvoda.
Stoga se može reći da su Sikirevci postali središte
njegovanja izrade i očuvanja motiva, pa ga s pravom nazivamo SIKIREVAČKI MOTIV.
Sikirevački motiv je šivana čipka, izrađivana običnom šivaćom
iglom na prethodno izrađenoj mrežici, kojoj su niti napete u krugu ili
četvorini i križaju se u središtu, tako da izgledaju kao zrake sunca ili žbice
kotača.
Motivi se izrađuju na drvenim ramicama različitog oblika.
Najčešće su kružnog oblika ( koturići, kolešca ), a koriste se i ramice ovalnog
(dugački, okasti), kvadratnog (kockastog) i srcolikog oblika. Rub ramica je
uokolo zarezan i ima gusti niz zubića. Motivat se započinje s dva konca (
bijeli konac eklegar 40 ili 50 ). Jednim
koncem se iskriža mrežica odn. snuje motiv. Drugim se koncem istovremeno svaka
nit mrežice na rubu okvira prihvati i taj drugi konac oko zubića zaplete ne
radeći čvorić. Na mrežici, kao osnovi, počevši od sredine , šivaćom iglom se
zapljeće motiv, formirajući različite oblike ( sunce, žbice, šljiva, jagoda,
srce, mašla, leptir, križ, kapela...).
U početku su se radili motivi bez rupice, a nakon toga
motivi sa rupicom u sredini. Kada je ornament jednog motiva završen, prođe se
još jednom ili dva puta njegovim rubom i vežu se čvorići odn. priplet. Konac
koji je držao mrežicu motiva na zubićima odmota se i izvuče, čime se motiv
oslobađa s okvira.
Kada je motiv završen ugrađuje se u narodno ruho na
različite načine. Najčešće se to čini ušlingavanjem, te obeklivanjem.
U današnje vrijeme, prepoznajući izvornu ljepotu motiva,
osim u narodnom ruhu, motiv se ugrađuje kao aplikacija u modnu mušku i žensku
odjeću ( košulje, haljine, pojasevi...) ili kao aplikacija ukrasnog nakita (
naušnice, ogrlice, broševi...)
Na inicijativu udruge „Sikirevački motivi“, a prepoznajući
njihov rad na očuvanju umijeća izrade motiva, te time potvrđujući njegovu
neospornu kulturnu i povijesno-tradicijsku vrijednost, Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske u srpnju 2012. godine donosi Rješenje u kojemu se utvrđuje
da umijeće izrade sunčane čipke motiva s područja Brosdkog Posavlja ima
svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.
U navedenom rješenju
se potvrđuju sve aktivnosti udruge, koje je ona provodila na očuvanju
nematerijalnog kulturnog dobra. Time udruga „Sikirevački motivi“ postaje
nositelj zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra, a Sikirevci na svojevrstan
način centar čipkarstva u ovom dijelu Lijepe naše.
Istovremeno je općina Sikirevci ,u suradnji sa udrugom
„Sikirevački motivi“ izvršila postupak zaštite intelektualnog vlasništva
SIKIREVAČKOG MOTIVA pri Državnom Zavodu za intelektualno vlasništvo.
Sve navedeno doprinosi prepoznatljivosti Sikirevačkog
motiva,
njegovom trajnom očuvanju, i uvrštavanju među ostale poznate oblike čipki
u Hrvatskoj ( Lepoglavska, Hvarska, Paška...).
Nema komentara:
Objavi komentar